A kako ti zoveš “Palačinke od krumpira”?
Koliko ljudi toliko ukusa i mišljenja, a ja ću dodati još i “toliko naziva za neko jelo” :).
Sjećam se kako mi je kao klincu uvijek bilo čudno što nitko od mojih vršnjaka u školi nije bio upoznat s domaćim tradicionalnim jelima moje bake.
Jest da mi obitelj vuče korijenje, a baka još uvijek i živi tamo, iz jednog malog sela od svega 15 kuća na jednom od mnogobrojnih prigorskih brežuljaka. Ali to mi i dalje nije objašnjavalo kako baš nitko drugi u našem prigorskom gradu i s prigorskim korijenima iz okolnih sela nema i nije upoznat s jelima koje je nama spremala naša baka.
Bili smo tada premladi da objasnimo i shvatimo recepte za ta jela, i da povežemo kako se radi o istim jelima samo pod drugim nazivom. To saznanje došlo je tek puno kasnije.
U mom slučaju nakon faksa i tek po pokretanju ove web kuharice koja me je potaknula da se više interesiram za porijekla jela koja sam spremao.
To je za mene bio ključni trenutak jer sam tada počeo otkrivati “toplu vodu” povijesti gastronomije svog kraja :).
Jedno od takvih jela koja su me zbunjivala u mladosti su bili Placki.
Ako vas zanima recept za placke možete ga pogledati ovdje, a ako vas zanima moja obiteljska priča oko placki nastavite s čitanjem…
Placki i ljubav koju moja obitelj ima prema njima
Zapravo, nikada ovo jelo tj. desert nismo zvali Placki ili Placke. Mi smo placke jedino znali kao krumpirove palačinke. Tako ih je bakina mama zvala, tako ih dan danas zove i baka, pa je logično da su pod tim nazivom ostale zapisane u obiteljskoj kuharici sve do danas.
Otvorili smo čak i obiteljski restoran s tradicionalnom prigorskom hranom bez da smo znali za drugi ili točan naziv ovog jela.
Naime, iako različite vrste palačinki s krumpirom i od krumpirovog tijesta postoje u skoro svim europskim državama, Placke su najsličnije poljskom receptu istog naziva.
Kako je recept završio kao dio Hrvatske tradicionalne kuhinje ne znam, ali znam da je neka verzija ovog recepta jednako rasprostranjena po cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj i da se ne veže samo za jedan kraj ili samo za moje Prigorje.
Kod nas ih je uvijek pripremala baka, a kako ih u selu nitko drugi nije imao naviku pripremati bili smo kao klinci uvjereni da se radi o posebnom receptu kojeg zna samo naša baka. Čak ni naši roditelji nisu nikada ranije ili van bakine (s tatine strane) kuhinje čuli za slično jelo. To je ta prednost offlinea i izoliranosti od informacija naših roditelja prije 30-50 godina :).
Baka je tu mikro ekskluzivnost pripreme ovog jela u svom selu pretvorila u pravi obiteljski blagdan i razlog zbog kojeg se cijela obitelj okupljala na jednom mjestu. Nerijetko je tim jelom častila i druge ljude u selu kada su dolazili u ispomoć.
Kako su se uglavnom pripremale za vrijeme većih radnih akcija kao što su to bile žetve, berbe ili kolinja, postale su i ekskluzivan desert koji smo vezivali s tim radnim akcijama.
Ali mi smo ih toliko obožavali da smo na kraju uspjeli nagovoriti baku da ih iznimno priprema više od par puta godišnje za nedjeljne obiteljske ručkove.
Sigurno se pitate zašto toliko naglašavam tu ekskluzivnost pripreme placki?
Bili smo uvjereni kako se radi o nekom posebno receptu koji samo ona može napraviti.
U isto vrijeme, skoro svaki drugi tjedan baka bi barem jednom pripremala domaće knedle s domaćim šljivama. Ali one nisu imale isti efekt na nas kao placki.
Što je jako zanimljivo jer …
Placke su knedle ali bez šljiva
Danas mi je jasno koliko je baka bila vješta u kreiranju potražnje za plackima kod svih članova obitelji.
Jer placke se pripremaju od istog krumpirovog tijesta koje se koristi za pripremu domaćih knedli sa šljivama.
Knedle koje smo zbog desetak stabala šljiva imali na repertoaru skoro svaki drugi tjedan. Knedle je radila i mama, a ne samo baka.
Meni je najzanimljivija činjenica u cijeloj ovoj priči to što je za pripremu knedli potrebno više vremena, truda i znanja nego za pripremu Placki.
Placke na prigorski i druge varijacije pripreme
Ključ dobrih placki leži u tome da se one peku direktno na šporetu (poput mlinaca) i da se premazuju domaćom svinjskom masti prije valjanja u šećer. Možda je to ipak bio jedan od razloga zašto je baku uvijek zapala priprema ovog deserta :)?!
Tako ih barem mi radimo i po tome se razlikuju od poljskog recepta za koji vjerujem da je izvorni recept.
Na Instagramu ste sa mnom podijelili informaciju da se Placki mogu valjati i u mljevene orahe, kuhati pa valjati u šećer, kao i pržiti na masti prije posluživanja.
Varijacija na ovaj recept ima mnogo i drago mi je da nisam jedini koji veže lijepe uspomene uz ovaj nažalost već zaboravljeni narodni recept.
Ako nemate pri ruci šporet, a realno tko ga danas u gradu ima, za pripremu Placki možete koristiti i običnu teflonsku tavu.
A ako ste vegan i htjeli bi isprobati ovaj recept slobodno svinjsku mast zamijenite biljnim uljem, a jaja za tijesto nekim voćnim sirupom.
Recept za placke kako ih priprema moja baka pročitajte ovdje: https://www.webkuharica.com/recepti/placki-palacinke-od-krumpirovog-tijesta/
A ja ću njihovu pripremu svejedno i dalje prepustiti baki sve dok ih može pripremati.
Ne zbog placki, ili moje lijenosti, već zbog toga što se radi o rijetkom jelu koje je postalo sinonim i razlog za obiteljsko okupljanje. A okupiti obitelj danas je stvarno rijetko i magično!
1 comments