IMOTSKI: Restoran Tri Sunca – Putovanje kroz okuse Imotskog kraja
Ako stvarno želite doživjeti neku destinaciju sjednite za stol s nekim tko tamo živi i podijelite s njima domaće spremljeni obrok.
Tako sam i ja tijekom mog nedavnog posjeta Imotskom otkrio jedno nevjerojatno mjesto gdje sam kroz tradicionalne okuse te divne ljude i njihove priče doživio Imotski u jednom potpuno novom svijetlu.
Prije nego pročitate ovu recenziju, imajte na umu da su svi dojmovi subjektivni i odražavaju moj osobni ukus i iskustvo. Moj stav o pisanju recenzija i kako im ja pristupam možete pročitati ovdje.
Restoran Tri Sunca
Po dolasku u Imotski odlučio sam popiti kavu u samom centru grada u restoranu Tri Sunca koji se nalazi svega 50 metara od predivnog Modrog jezera. Restoran se nalazi u prizemlju novo otvorenog Emotheo hotela.
Zanimljivo je bilo gledati koliko se turista, pa čak i domaćeg stanovništva, zaustavlja ispred restorana i s divljenjem promatra modernu interpretaciju i adaptaciju tradicionalne kamene gradnje zgrade hotela.
Kako sam ubrzo ogladnio prepustio sam uživanje u arhitekturi zadivljenim prolaznicima dok sam se ja uputio u restoran.
Tri sunca, zmaj i lastavica
Prvo što sam u restoranu primijetio su bila srdačna lica i osmijesi dobrodošlice osoblja restorana.
Sjedam za manji stol uz prozor. Ispred mene na stolu je mali buketić sa suhim cvijećem i lavandom pored kojeg stoji predivan tanjurić za maslinovo ulje s plavom lastavicom. Iznad mene na zidu ponosno stoje tri lampe u obliku tri sunca.
Cvita je prepoznala znatiželju u mom pogledu pa mi je odmah ispričala legendu o zmaju, lastavici i o imotska tri sunca po kojima je restoran dobio ime dok mi je točila prvu čašu pjenušca.
Ako niste upoznati s ovom legendom, jer čak je i rijetki Imoćani znaju, obavezno pitajte bilo koga u restoranu da je podijeli s vama.
Ali vratimo se mi hrani jer zato sam ovdje. Krećem s predjelom…
Ušćipak
“Uštipci (ušćipci) su u Imotskom tradicija. Mi smo ga malo modernizirali, što je generalno naš moto ovdje.” objašnjava Cvita dok mi toči bijelo vino lokalne vinarije Grabovac.
Na ušćipku je krema od sira škripavca, džem od žumanjka, majoneza od peršina, ukiseljena kapulica i pečenica.
Moderan izgleda, tradicionalni okusi. Tako bih ja u jednoj rečenici opisao ušćipak. Moja preporuka je da ne propustite kušati ovo jelo čak i da svratite samo na brzu kavu u Tri Sunca.
Šalamaštrani teleći jezik
Znao sam da će za moj ukus kuhinji biti teško nadmašiti ušćipak pa nisam previše očekivao od telećeg jezika. Ali uspio me je i on iznenaditi!
Teleći jezik kuhan je 4 sata, dobro ohlađen, narezan uzduž na tanke fete i zarolan s pečenim celerom. Zatim rezan na krugove, poslužen s divljim zeljem, dresingom od senfa i meda, ukiseljenom gorušicom i domaćom majonezom.
Za vrijeme ovog slijeda pridružio mi se je Davora Pojatina, vlasnika hotela i restorana, koji je za predjelo uzeo salatu od hobotnice s citrusima.
Pašticada
Nastavljam s tradicionalnim jelima.
Ovo dalmatinsko jelo specifično je i za Imotski kraj. Radi se o junećem frikandou koji je špikovan s mrkvom, češnjakom i pancetom, zatim mariniran u crnom vinu i octu uz povrće.
Juneći frikandou se u komadu zapeče s povrćem, a zatim se izreže na odreske i kuha u umaku od povrća. Prilog uz pašticadu su domaće njoke.
Pašticada je servirana moderno ali bez obzira na to okus tradicionalne pašticade mogao se je osjetiti u svakom zalogaju, a meso je bilo savršeno mekano i trgalo se na najmanji pritisak noža ili vilice.
U životu sam se najeo dosta pašticada pa mi je bilo drago vidjeti da se ona može servirati na moderan i drugačiji način bez da izgubi ono što ju čini posebnom, a to je njezin okus.
Kokoš i pura
I ovo jelo je inspirirano tradicionalnim jelom Imotskog kraja. Radi se o domaćoj kokoši, koja je otkoštena i zarolana sa začinima. Kao prilog uz kokoš dolazi pura (palenta) i kokošji jus.
Bogata povijest i ljepote imotskog kraja
Kroz večeru i kroz razgovor s Davorom saznao sam puno o bogatoj povijesti Imotskog kraja.
Pričali smo o tome kako su ljudi ovdje živjeli pod utjecajima raznih kultura od kojih je svaka nešto ostavila iza sebe i oblikovala današnje običaje i tradiciju tog kraja. O važnosti Imotskog kroz povijest. O prijateljskim odnosima sa susjedima u BiH kao i onima na dalmatinskoj obali jer Imotski se nalazi na svega 30 minuta od Makarske.
Upravo te priče daju poseban značaj i dimenziju jelima koja su predstavljena na jelovniku, pružajući gostima ne samo gastronomsko, već i kulturološko iskustvo.
Saznao sam i puno o impresivnim prirodnim ljepotama i poznatim jezerima kojima je grad okružen, a koja na žalost (ili na sreću) nisu toliko turistički razvikana kao neke druge prirodne ljepote Hrvatske.
Kada sam se bolje upoznao s tradicijom i povijesti mojih domaćina počeo sam primjećivati koliko su te priče i legende protkane kroz svaki detalj u restoranu, ali i na jelovniku.
I tako kroz priču dolazimo do deserta.
Bikla
Bikla je desert inspiriran tradicionalnim pićem Imotskog kraja.
“U stara vremena ljudi su miješali kozje mlijeko i crno vino.” objašnjava mi Davor.
Moderna interpretacija bikle je Panna Cotta od vanilije s redukcijom vina, pjenicom od vina i borovnicama.
Vino koje je korišteno u Bikli je posebna domaća sorta pod nazivom Trnjak. Njegovu priču također vrijedi poslušati pa pitajte Cvitu da vam je ispriča :).
Svi sastojci u ovom i ostalim jelima su dobavljeni od lokalnih OPGova, a jelovnik se mijenja sezonski i prilagođava dostupnim namirnicama kraja.
Doručak, kokteli i ručak
Drugi dan nakon obilnog domaćeg doručka i četverosatnog razgledavanja quadovima prirodnih ljepota i šest jezera vratio sam se u restoran Tri Sunca na zasluženi odmor i okrjepu.
S ulaza me dočekao zarazan osmijeh barmena i cocktail majstora koji se zove Mili.
Nakon rukovanja Mili je kroz razgovor odmah zaključio kakve okuse volim i nakon što sam odabrao glavni ‘špirit’ pripremio mi je personalizirani autorski koktel.
Koktel je bio na bazi likera od rogača, medice i citrusa. Tješim se da sam ga brzo popio samo zato što je bio poslužen u manjoj čaši.
Atmosfera je bila toliko ugodna u restoranu da smo na kraju odradili i spontani photo shooting s još nekoliko novih koktela. Ispostavilo se da je Mili osim za cocktail majstora rođen i za hand modela :).
Prije nego što sam se otišao pakirati za put kući odlučio sam kušati još dva jela s jelovnika.
Manistra (domaća tjestenina) sa šalšom od rajčica je bilo prvo jelo. Po ovako jednostavnim jelima je najlakše procijeniti kvalitetu restorana i kvalitetu namirnica koju kuhinja koristi. Malo je reći da sam bio jako zadovoljan ovim jelom!
Steak od cvjetače je bilo drugo jelo. Kuhana, a zatim grillana cvjetača s kremom od graška i mente, ukiseljena cikla, rotkvica i ulje peršina.
Ako ću ikada postati vegetarijanac cvjetača će mi biti glavna namirnica u kuhinji, a ovako pripremljen odrezak od cvjetače će biti na jelovniku barem 2 puta tjedno! Odlično!
Zaključak
Restoran Tri Sunca kao što vidite nije samo mjesto gdje se poslužuju obroci; to je mjesto gdje se poslužuju priče!
Narodne priče, legende i mitovi ovog kraja pretočeni su u svako jelo, kao i u svaki detalj uređenja interijera restorana.
Jelovnik je bio fokusiran, jasan i kratak. Hrana je bila odlična! Moderno servirana ali tradicionalnih okusa.
Karta vina je bila kvalitetna i bez rupa što se tiče lokalne ponude vinara, a znanje konobara o tim vinima na zavidnoj razini koja se rijetko gdje viđa.
A za kraj ću se malo odmaknuti od hrane i predivnog ambijenta restorana.
Moram pohvaliti domaćina Davora jer kada bi svaki turistički djelatnik u Hrvatskoj imao barem pola njegove ljubavi, energije i znanja oko ponude svog kraja Hrvatska bila najbolja turistička destinacija na svijetu!